Dakle, nakon mjesec dana, što zbog posla, što zbog nekakve fjake, konacno sam skupio par misli i poslozio slike Kolumbije i wbc-a.

A sve je pocelo još sa proljecem i cbc-om. Nakon toga imao sam ambiciozne planove u vezi priprema za wbc koje se dobrim djelom nisu ostvarile. I danas nakon Bogote, mogu reci da mi i nije pretjerano žao.

Nema garancije, nema pravog, jedinog, jednog puta za neki veliki uspjeh na svjetskom prvenstvu. Što znaci veliki rezultat, svatko nek odgovori za sebe.

Kao što vec i ptice na grani znaju, završio sam 29., nekakva zlatna sredina. I kad sve oduzmem, zbrajati mogu samo dugove:), zadovoljan sam. Cak vise nastupom i ocjenama, nego brojkom koja sama za sebe ne govori previse.

I bez imalo bahatosti, mislim da bih sa dva mjeseca pravih treninga i sa pravom ekipom bio u polufinalu, naravno, na neku glupu grešku ili faktor politike nemoguce je utjecati.

Dvije najvažnije stvari za wbc su ideja i trening. Prvo može bez drugog i može vam donijeti vrlo dobar plasman, cak i sa malim brojem treninga, ali vrlo rijetko.

Imamo odlicnu ideju, pricu, koncept, nesto totalno novo, ali kada stisnemo crveni gumb i vrijeme krene gubimo se, ponavljamo se, i dalje nam je ideja super, ali realizacija steka…hvala Bogu na balkanskoj improvizaciji:)

A di je tu kava? Sa njom ili padate ili prolazite, na kraju balade najvise bodova donosi vam okus.

Zato svi koji se zelite natjecati u buducnosti, upoznajte sto bolje svoju kavu i trenirajte brže(prije), više i jace…

Nazalost, nase drustvo  je jos dosta, kako da se izrazim, nezainteresirano za natjecanja barista. Pod drustvo mislim na sponzore, tako da cete vrlo vjerojatno biti prepusteni sami sebi i pomoci prijatelja.

Ja sam imao srecu, a Bling nesrecu da je posla bilo premalo, tako da sam mogao dosta slobodno trenirati i koliko toliko se spremiti.

Trenirao sam sam i uz prisustvo prijatelja, nekih koji o kavi nesto znaju i nekih koji o kavi nista ne znaju.A  za wbc je potrebno trenirati sa ljudima koji o kavi znaju vise nego vi, puno vise i koji su kusali dosta toga, a osim par dana Londona, toga u mom slucaju nije bilo.

Stvar koje me veseli jest, da ljudi koji se ne bave kave, kada vide nastup i probaju napitke imaju veoma pozitivan stav i reagiraju sa zanimanjem na tu nasu pricu o kavi i wbc-u.

Slike docaravaju atmosferu dva dana prije puta, nakon posljednjeg treninga, a prije velikog pakiranja. Kombinacija uzbudenja i olaksanja;) Blue je tu samo zbog malo foliranja! Ne brini Marko, ne fali ga previse!

I nakon napornih treninga krenusmo put Kolumbije, dinamicni duo iz Rijeke i moja malenkost.

Zajedno u avionu punom barista iz cijelog svijeta…

Kolumbija je cudo, predivna zemlja sa toliko razlicitosti, doslovno u svemu, bogati i siromašni, vojska, dileri, farmeri,  politicari, more, planine, plantaže, bogota, mix zaista svega, koji na kraju daje zemlju punu problema, ali koja grabi naprijed i koja svijetu ima toliko toga za ponuditi.

Najveci doživljaj bilo je putovanje na plantaze kave, vrhunski organizirano, od snjestaja do puta. Na svakom koraku uvjeravamo se da smo tu da naucimo nesto novo, ali i da nam pokazu, a poslije i prodaju kavu, kavu iz Kolumbije.

Kava, toliko je blizu, zaista je shvacamo i vidimo. Nije to espresso, latte art li nesto trece sto radimo kada smo doma. To je kava koja nam potpuno promijeni percepciju cijele price. Slicno kao sto sam se osjecao nakon Afrike, tako je i sada, kava je tu. Opet je tu, na nacin koji me motivira i tjera dalje.

I tamo smo nesto pricali, kako bi bilo dobro organizirati jedno origin putovanje, nas desetak iz raznih firmi, pojedinaca iz svijeta kave…samo za tako nesto potrebo je malo vise kako bi Nikica rekao sekte, a to mi nemamo, a nemamo bome ni para:)

Nakon uzivanja na plantazama slijedio je povratak u Bogotu i nastup. Pripreme, ciscenje i poliranje oduzme hrpu vremena, ali na kraju sve se stiglo i nastupih.

A dan poslije zahvaljujem na dobrim tehnickim ocjenama:)

Same ocjene su solidne, imao sam stotinjak bodova vise nego u Londonu. Tehnicki dio je vrlo dobar, dok osjetilne liste variraju, capp mi je opet odnio dosta bodova, vizualno je to izgledalo ne bas najbolje, smedeg ruba ni za lijek:)

Iako, vecina je natjecatelja imala slicnih problema, jer espresso je zaista izgledao drukcije, okus je bio tu, ali vizualno to nije bilo to.

Danas kada gledam svoj nastup, lupam glavom kada vidim neke stvari, a sve to samo kao posljedica malog broja treninga…

Komentari sudaca bili su vrlo dobri, pregledavao sam ocjene sa Morriseyem(wbc 2008.) i dobio neka objasnjenja, smjernice, savjete…

Dogodine, mislim da ne, osim ako se drustvo ne osvijesti, ili ga to mi moramo osvijestiti?

p.s. da, znam da je post dugacak, a da danas to nije u modi, da ljudi vole kratke postove, ne morate citati, gledajte slike;)

cheers!

Danas sam napravio posljednju kavu u Blingu, barem u ovom obliku i na ovom mjestu.

Bar koji je idejno dobro zamisljen, koji je cak djelom dobro i postavljen, a nazalost vecim djelom vrlo lose, sutra zatvara svoja vrata. Iako mi je zao zbog toga, ipak je to najbolje rješenje, nadam se da ce mu nova lokacija donijeti bolje, jer ova trenutna je zasigurno najgora u gradu

Tom prigodom donio sam nesto kave sa Havaja, kave kojom je Amerikanac Pete Licata osvojio drugo mjesto prije par dana u Bogoti.

Kako bi proslavili kraj jedne i nadam se pocetak druge, uspjesnije price, te kako bih se i sam oprostio od Blinga.

I oprostili smo se sa stilom, kad vec ne mozemo na Havaje, donjeli smo dasak u kisni Zagreb.

U obliku kave, odnosno espressa koji je bio bas sladak, gorko sladak, valjda zbog trenutka u kojem smo ga kusali…

Sve je na svom mjestu, bar se nadam:), sve pare, treninzi stanu u sutrašnjih 15min.

Kako ce to na kraju zavrsiti bumo vidili, znam samo da mi fali i treninga i para, sto iz objektivnih sto iz subjektivnih razloga…

Zasad samo par slika, sa origin tripa, Kolumbija je cudo!

Ovo je sadnja bila vise simbolicka i turisticka, ali dozivljaj je neponovljiv.

Sutra oko 17:30h po našem vremenu morati cu kopati puno dublje!

Drzite fige!

http://www.livestream.com/worldbaristachampionshiplive

This time next year we ll be millionaires!

nekada je lakše ovako…

Prije tjedan dana stigao mi je lijep poklon od Cafe de Colombia. Dvije kave iz razlicitih dijelova Kolumbije.

Probao sam Nevadu, vrecica kaze cokolada. I zaista je espresso bio takav. Veoma gust, cak težak, nešto kao cokoladni brownie kolac.

Što se ostalih novosti tice, vratio sam se jucer iz Londre, zajedno sa kavom kojom cu nastupiti na wbc-u.

Imao sam druge planove, trebao sam ovo pisati iz suncane Kalifornije, trenirajuci za wbc, ali…

planovi su tu da bi se mjenjali…

Opet sam, više manje sam složio nastup za Kolumbiju, barem u nekim grubim crtama. Zadovoljan sam sig drinkom, ovih para dana slijedi fino podešavanje kako se to kaže, pa cemo vidjeti da li ce to sve biti dovoljno za bolji rezultat nego prosle godine;)

Koliko god natjecanje barista zahtjevavalo kreativnost, isto toliko, cak možda i više, traži utreniranost. Možemo mi imati super ideje, ali ako tehnicki to nije izvedeno kako treba, te ideje kao da i nema. Odredeni automatizam neophodan je u nasem nastupu.

Bogota je na više od 2000m nadmorske, tako da cemo svi, ne samo natjecatelji, vec i naša kava trebati par dana privikavanja na nove uvjete. I to me veoma veseli, isprobati istu kavu u uvjetima koji je mjenjaju, ponovno naci najbolji okus, onaj koji sam našao ovdje u Zagrebu.

Ako ste u prilici navratite od pon kroz jutro u Bling na kavu. Vjerojatno cete me zateci kako treniram, isprobavam, kemijam, kombiniram…

Nekad postoje razlozi kada je dobro da u baru nema previše gužve, kao recimo trening za wbc…

Dugo me nije bilo, kako na blogu, tako i u Zagrebu, cak i ovo sada pišem iz Splita. Zadnjih mjesec dana doma sam bio možda 7,8 dana, proputovao pola Dalmacije, cijelu BiH, skoknuo do Londona po kavu kojom sam osvojio prvenstvu, i trenutno se spremam za real deal, wbc u Bogoti.

Napravio sam puni krug, zatvorio ga pobjedom u Šibeniku na 5. CBC-u, te krenuo u novi izazov. A u meduvremenu bio sam posvuda, kako naslov kaze, pravi bosanski lonac od posta!

Po kavu za naše prvenstvo otišao sam u London. Square mile pržionica, koristio sam njihov winter blend, kao i Yirgu za dio sig drinka.

Posjetio sam Gwylimov novi shop, u usporedbi sa drugim barovima zaista velik prostor sa hrpu kava igracaka, koje ce oduseviti svakog coffee geeka.

Tri mlinca, jedan bolji od drugog, robur, anfim i novi mythos prototip. Ipak, ono što me posebno razveselilo bile su plave salice.

Prvi puta sam ih vidio prije 3god u Minneapolisu, na standu 49th parallel pržionice. Tada sam ostao paf, danas od Australije do Kanade, Inker radi šalice za brojne male pržionice i barove. Kupujmo hrvatsko, dobro možda sada španjolsko, kakogod, bravo za Inker!

Imao sam srece, u tih para dana kako sam bio gore, poceo je London coffee week. Sam po sebi on nije bio nesto spektakularan, ipak pozornost je privlacio kutak od LM-a.

Vjetar u kosi, kava u ruci, odnosno mala igracka gs3 kao chopper.

Ili nesto jos bolje, toceno pivo iz gs3, kako bi Halid rekao cuda da se dese, pa da pivo kroz lm potece:) Inace, Halid u Bosni ima svoj brend kafe, HB cafe:), minas jarane, minas!

Ipak, poseban doživljaj bilo je otvorenje australske pržionice/bara St.Ali. Hrpu gastro delicija, sve zaliveno pivom, vinom i naravno espressom iz prvog londonskog slayera.

Povratak u Zg donio je jos treninga, zavrsnih priprema, a nakon sto smo napunili cijeli auto sa opremom, Josip i ja krenuli smo na put u Šibenik.

Solaris je bio domacin 5. hrvatskog prvenstva barista. Organizacija je bila vrlo dobra, pogotovo ako uzmemo u obzir koliko su malo vremena organizatori imali da postave i kvalitetno sloze cijeli dogadaj.

Nažalost skoro uopce nemam slika sa prvenstva, znam da su mnogi pitali, pa evo i ovim putem, ako itko ima jos koju fotku sa cbc-a neka mi je slobodno posalje na mail.

Vec sam se pohvalio, ali ajde evo mogu opet;), pobjedom sam dobio priliku predstavljati Hrvatsku na svjetskom prvenstvu barista u Bogoti.

Hvala svima koji su mi pomogli na tome putu!

Nakon Šibenika ostao sam još u Dalmaciji, treninzi u Zadru i Filip i Jakovu, ako vas put nanese u potonji posjetite Picigin bar.

Slijedio je odmor za blagdane u Makarskoj, bolje receno Bastu, mislim da fotka govori vise od bilo kakvih rijeci.

Nikada nisam bio u Sarajevu i iskreno bio sam malo skeptican, vise nisam. Grad je super, ožiljci rata polako nestaju i ima neku vibru koja mi je legla.

Cevapi i burek su naravno odlicni, espresso u vecini slucajeva prosjecan, cast iznimkama, bosanska kafa, nemam rijeci, pravi merak.

A na kraju, mogu reci, jedva sam cekao Zagreb. Kak se kaze svuda podi, doma uvijek dodi!

Uskoro puno vise o Kolumbiji, pripremama i ljudima koji ce mi pomoci da postanem bolji barista…

Pocetkom lipnja u Kolumbiji, Bogoti, održava se svjetsko prvenstvo barista, popularno, wbc.

Ali prije Kolumbije imamo Šibenik i hrvatsko prvenstvo barista koje ce se odrzati sredinom travnja.

Program natjecanja koji je sastavio  Domagoj Trusic, SCAE koordinator za Hrvatsku poblize vam opisuje sto, kako, gdje, zasto…

Možda nije pravedno ne prihvatiti neki grad, pogotovo nakon samo jednog nepunog dana provedenog u njemu, a k tome jos kada u taj grad stizemo iz Londre.

Kakogod, mislim da je sa Dublinom i Irskom slicna prica kao sa Zagrebom i Hrvatskom, dan dva metropole i pravac na more/unutrasnjost. S tim da po meni Zagreb nudi vise od Dublina. (ak izuzmemo pubove i pivo).

Dosta ekipe koja ode u London na par dana odvoji jedan dan za neki izlet, tipa Oxford, Cambridge… moj brat i ja smo eto odabrali Dublin.

A sve to zahvaljujuci ryanair-u i povratnoj karti od 6 funti ili 50 kuna. Ujutro u 8h smo sletili na zeleni otok, a navecer u 9h evo nas natrag.

Zakon je kada te transfer do aerodroma kosta vise nego povratna avionska karta.

I vec na pregledu putovnica cudom se cudimo. Zenska na salteru nas gleda kao na neke balkanske zgubidane, koji bez prtljage i jos to na jedan dan posjecuju Irsku. Je, mos mislit bas mi je zelja emigrirat u Irsku. Tako da smo preko cijele jedne stranice u putovnici dobili dozvolu za ulazak u zemlju, ali vec se sutra moramo izgubiti natrag odkuda smo dosli.

Ocekivao sam malo vise od irske dobrodoslice, ali sta je tu je.

Dublin je simpatican manji grad, glavna ulica, zaboravih joj ime je stvarno ogromna i tu je centar. Najbolji dio grada sa najvise sarma je dio oko Temple bara, sa puno malih ulicica koje vrve restoranima i pubovima.

Tu smo i rucali i stvarno smo imali srece, jeli smo nekakav irski gulas od divljaci i za ne prevelike pare se lijepo najeli.

Inace cijene su dosta visoke, cak bi rekao na razini londonskih, ako ne i vece, sto mi stvarno nema smisla.

A kava? Imao sam jednu, ali vrijednu adresu i ona mi je da budemo posteni bila jedan od glavnih razloga ovoga izleta.

3FE, dom dvostrukog irskog baista prvaka, te 4. na svijetu na posljednja dva wbc-a.

Inace to je bar, disco, koji radi samo navecer, dok mu se ujutro i kroz dan na ulazu uselio coffee shop.

Colin Harmon postavio je espresso aparat, jos par napravica za spravljanje kave i polako poceo upoznavati Dublin sa vrhunskom kavom.

Koriste kavu od engleske przionice HasBean, koja uskoro pocinje prziti i u Dublinu.

Kada smo posjetili 3FE za sankom su radili irska latte art prvakinja, napravila je predivnu rosettu na toploj cokoladi, tako nesto dugo nisam vidio, al dok sam se ja sjetio to slikat, brat je to vec lijepo promijesao i nestade crtez. Uz nju, radio je i chef, koji je prije dva tri mjeseca postao barista, te se totalno predao kavi, spremajuci se za irsko prvenstvo barista, malo je mutan na slici:)

Ne znam, vjerujem da bi mi se ostatak Irske svidio puno vise, Dublin mi nije legao, dan i jedna noc vam je i vise nego dovoljno, nema mi tu niceg toliko privlacnog da bi se vratio. Kak se veli kolko ljudi tolko cudi!

Mozda pivo! Slainte!

Do prije par godina NY je bio crna rupa sto se tice kave, hrpa velikih americkih lanaca sa losom kavom dominirala je glavnim gradom svijeta.

Vec 2008. situacija je bila puno bolja, mnoštvo malih coffee shopova, specialty przionica, vrhunska kava postaje sve dostupnija.

Danas, 2011., tri god nakon sto sam u New Yorku po prvi puta otkrio najbolje kave na svijetu, Hrvat otvara bar koji ide u rang najboljih u NY, ili se bar nadam da ce to postati. (nazalost to nije ovaj Hrvat na slici, niti je to taj bar da ne bi bilo zabune:)

Necu vam pisati gdje popiti dobru kavu kada ste preko bare, to je tema za neki drugi post, za sada samo ovo. Kava u NY.

http://tmagazine.blogs.nytimes.com/2011/01/27/ristretto-first-look-at-the-kava-cafe/

Bas me razveselio ovaj clanak, Oliver Strand je inace najpoznatiji kava novinar i priblizo je specialty coffee velikom broju ljudi. Ipak je to New  York Times.

A nekad morate imati srece ili ono nesto:) kao ja i naci se na pravom mjestu u pravo vrijeme.

http://www.nytimes.com/2008/05/29/fashion/29Cuppings.html?_r=1

kak bi ameri rekli lucky bastard:)

Sve vise ljudi ulazi u svijet kave, zele uciti, napredovati, traze dodatno obrazovanje, cesto dobijem pitanje koju skolu, koji tecaj upisati…

Ljudi, internet je cudo, ja sam vecinu stvari naucio surfajuci, istrazujuci, trazeci. Dakle Google plus puno prakse, kusanja raznih kava, igranja, propitivanja metoda, nacina pripreme…

…i onda nesto naucite, i tada shvatite koliko malo znate, odnsono koliko je svijet kave cudesan i koliko jos trebate nauciti, uciti.

Schomer rules!

Posjetio jucer art deco izložbu u MUO, tocno prije nego što je masa u 18h navalila na besplatan upad u sklopu Noci muzeja.

Nemam ništa protiv tog dogadanja, ali napravimo to onda jednom mjesecno ili cak tjedno. Di je gušt probijati se muzejom kao da sam na nogometnoj utakmici! Prije mi se cini da je to ona, važno da je besplatno.

To mi je jedno od najljepših razdoblja u dizajnu, arhitekturi, ljudskom stvaralaštvu opcenito, pa rekoh idem pogledati kakav je nas doprinos. I izuzmemo li slikarstvo, te ponešto krpica, ostatak je siromasan. Vecina eksponata je iz Francuske, Njemacke, nešto sa istoka, nasih autora tu je zanemariv broj.

Slobodno mogu reci da me se od stvari koje imaju oznaku made in croatia, najvise dojmila jedna obicna fotografija. Kultna kavana Mocca (di se danas prodaju prženi krumpirici i pizzete) i aparat za kavu. Vjerojatno je vec negdje bilo nesto vise o tom aparatu, ocito mi je promaknulo, tako da ako itko zna bilo sto, pisite!

Kako je izlozba medijski napuhana, ocekivao sam vise, barem sto se tice nasih autora u tome razdoblju. Nadao sam se boljem. Ipak posjetite izlozbu, ima lijepih stvari, pronadite u njima inspiraciju i prenesite je u vas svakodnevni zivot i rad.

A naslov ovoga posta usmjeren je na nesto sto se dogodilo prije par dana. Decko ili mozda klinac od 14 ili vec ima 15 godina, osvojio je trece mjesto na engleskom regionalnom prvenstvu barista. Ime mu je Callum Hale Thomson.

I cak me ne fascinira toliko ta stura brojka sama za sebe, to trece mjesto, vec razmisljanja tog djecaka o kavi. Sjetimo se di smo mi bili u prvom srednjem, ili jos vaznije, di je vecina ljudi koja radi sa kavom danas, ne samo kod nas.

Cak i da se pronade u necem drugom, da je ovo samo kratkotrajna avantura sa kavom, ucinio je puno. Ne znam jel nam treba bolja inspiracija, nama koji radimo u svijetu kave, nego sto nam je ovaj decko porucio. Budite bolji, dajte vise!

Sami se u to uvjerite na njegovom blogu.