Square mile and Coffee
U svijet kave ušao sam prije nešto više od cetiri godine, i vec sam tada na pocetku našao kutak iz kojega sam puno naucio i još uvijek ucim.
Blog Jamesa Hoffmana, barista, koji je postao prvak, pa all around coffee guy, pa pržionicar, ali važniji od svega, jest njegov utjecaj koji ima na svijet kave, a pogotovo nacin na koji je zajedno sa Anette i ostatkom Square mile coffee uspio pretvoriti grad sa par dobrih coffee shopova u grad u kojem se pije najbolja kava u Europi.
Ostvarila mi se davna želja da posjetim square mile pržionicu i da mi James napravi espresso. Sjedimo brat i ja kod njih u pržionici, ja ih gnjavim raznim pitanjima i uživam u svemu tome.
I dolazi prvi espresso, u mlincu je gvatemala finca bourbon espresso, krecem prema šalici, polako ju podižem, približavam se espressu, on se približava meni, ni sam ne znam što ocekujem, cudo valjda.
Prvi shot vuce na gorcinu, nije to to, želim više, želim najbolje od najboljeg. Nakon dvije minute stiže drugi shot, nema više gorcine, ali espresso je nekako prazan, ravan, ne izaziva emocije.
Ajmo na treci shot. Treca sreca, i bila je. Kava je slatka, puna, topi se u ustima.
I tako u tih pet minuta i ta tri espressa od jednog zrna jos se jednom ujeravam da je kava cudo.
Kava je igra, obicna sitnica promijeni sve, sekunda plus minus, gram gore dolje, finije ili grublje. Kava je istraživanje, ta predivna gvatemala danas je disala ovako, sutra ce vec drukcije, za pet dana piti cemo ista zrna, zavarat cemo nasa osjetila, novim okusima iste kave.
Sat vremena sa Anette i Jamesom je prohujalo, mi smo krenuli dalje u londonsku noc, a oni natrag na posao. Uskoro se sele u veci prostor jer trenutni postaje premali za obujam posla koji imaju i koji stalno raste.
Zaista su napravili malu coffee revoluciju u Londonu, i to u samo u tri godine, slobodno mogu reci da niti jedna druga pržionica nije uspjela promijeniti kava sliku jednog grada u tako kratkom vremenu. Oni su uspjeli, i to u Londonu.
Trenutno je kod njih u pržionici i synesso prototip, sa pressure profiling opcijama, podrucje koje se tek otvara, dio o kojem svi tek moramo puno nauciti i vidjeti kako ga iskoristiti da gostima ponudimo novi doživljaj, novi okus, ali i da kvaliteta tih napitaka bude konstantno vrhunska.
Kada sam se vratio doma, otisao sam do Olivera, da probamo square mile winter blend, prosle godine nas je odusevio. Isto par shotova nije to to, a onda pogadamo slatku tocku.
I nakon par espressa u to kasno popodne, ne mogu vise, ali na stol dolazi cappuccino, moram probati. Nije ovaj na slici:)
Ne vjerujem, ovo nije kava, nije mlijeko, pijem tekuci kolac, ne znam kako da se drukcije izrazim. Priznajem, nikad nisam probao kavu koja se tako dobro stapa sa mlijekom.
U vecini slucajevima u kratkim trenutcima, u jednom satu, naucimo vise nego u ostatku vremena, bilo da radimo ili ucimo.
I ti su trenutci ono sto pamtimo, cega se sjecamo, godshotovi ili ne, zbog tih trenutaka se sve isplati. Vrati nam se uloženo, ali ne novcem, vec necim vaznijim, kavom.
p.s. tek sam sada skužio, tri zadnja posta su mi od 23. u mjesecu, nije namjerno… ali, da je broj dobar, je:)
Capp je bio cudno svijetsko! Kako nas James svaki put iznenadi, lik je legenda! One suhe “kajsije” necu nikad zaboravit, kao ni taj capp.
kak je jedan bloger napisao ispod slike square mile kave…one coffee to rull them all:)
svaki put me nanovo oduševi cistoca tih aparata za kavu i prostora po svijetu.
te “sitnice” stvrarno cine razliku.
kako to naša ekipa jednostavno ne kuži.